SPECIFIKACIJE ZA STANDARDIZIRANU IDENTIFIKACIJSKU NARUKVICU
Radna skupina: Marinko Artuković, Damir Jung, Marija Kadović, Vlasta Krešić, Tanja Lupieri , Petar Mardešić, Vesna Markač, Drago Paušek, Ana Primorac, Nevena Rakušić, Ana Stavljenić-Rukavina
Svrha ovih smjernica je da se postave standardi za upotrebu, sadržaj i boju identifikacijskih narukvica u Hrvatskoj.
Specifikacije su temeljene na preporukama Australskog vijeća za sigurnost i kvalitetu u zdravstvu (www.safetyandquality.gov.au )
Vođeni smo nizom načela prilikom izrade specifikacija:
• kad god je moguće pacijenti u bolnici trebali bi imati neki oblik identifikacije pacijenta, a pružatelji zdravstvene skrbi trebali bi imati
pravilnik koji utvrđuje identifikacijski proces
• osnovna namjena identifikacijske narukvice i ostalih identifikacijskih mehanizama je da utvrdi identitet pacijenta koji je nosi; upozoravanje
na kliničke opasnosti je od manje važnosti.
• na zdravstvenim tijelima na državnoj i lokalnoj razini je da utvrde kako će se specifikacije zadovoljiti. Fokus je na izgledu i pravilnoj
upotrebi identifikacijskih narukvica, a ne na načinu proizvodnje.
Specifikacije
Specifikacije opisuju standardna svojstva koje bi identifikacijske narukvice trebale zadovoljavati. Primjena specifikacija na specifične identifikacijske
narukvice treba biti prilagođena pacijentu, okolnostima i ustanovi.
Specifikacije se odnose na:
• boju
• veličinu
• udobnost
• upotrebljivost
• metodu za bilježenje parametara za identifikaciju pacijenta
• prikaz podataka
• nove tehnologije.
1. Boja
1.1. Preporučuje se upotreba jednostruke bijele narukvice.
1.2. Ne preporučuje se upotreba obojenih narukvica za ukazivanje na kliničke opasnosti. Međutim, potrebno je imati razvijeni sustav
za upozoravanje na poznate rizike (alergije i sl.) i takve slučajeve bi trebala označavati narukvica crvene boje. Niti jedna druga boja
ne smije se koristiti za označavanje rizika.
1.3. Smije se koristiti samo jedna narukvica. Ako postoji rizično stanje, bijela narukvica se zamjenjuje sa crvenom.
1.4. Ako se upotrebljavaju crvene narukvice, moraju zadovoljiti sve kriterije specifikacija. Tekst na crvenim narukvicama trebao bi biti
u crnoj boji na bijeloj pozadini.
1.5. Narukvica ne bi smjela sadržavati pojedinosti o značenju rizika. Rizik treba biti zabilježen u medicinskoj dokumentaciji, te je za
njegovo značenje potrebno provjeriti medicinsku dokumentaciju.
2. Veličina
Narukvice moraju zadovoljiti različite veličine, od najmanje novorođenčadi do najkrupnijih odraslih pacijenata. Stoga identifikacijske narukvice
trebaju biti:
2.1. Dovoljno velike da se prilagode:
– pretilim pacijentima
– pacijentima s limfedemom
– pacijentima s IV putevima i zavojima
2.2. Dovoljno male da bi bile udobne i sigurne za novorođenčad i djecu.
Prilagodba različitom opsegu ruke i potrebama pacijenata može se postići produljenjem duljine narukvice odnosno narukvice se mogu proizvoditi
u više veličina. No ako postoji višak duljine, on se mora moći sigurno odstraniti, po mogućnosti bez upotrebe škara. Ostavljeni vrhovi ne
smiju biti oštri.
3. Udobnost
Pacijenti se kod primjene narukvice mogu žaliti na grebanje, svrbež, znojenje i vrućinu, što može dovesti do odstranjenja narukvice. Osobiti
problem može se javiti kod novorođenčadi i pacijenata s osjetljivom kožom, kojima narukvica može uzrokovati oštećenje kože. Pacijenti mogu
također biti zabrinuti da je narukvica izvor infekcije. Narukvice moraju biti jednostavne za čišćenje.
Vidovi udobnosti koji moraju biti zadovoljeni su:
3.1. Oblik – ne bi smjelo biti oštrih rubova koji mogu grepsti i iritirati kožu.
3.2. Rubovi – rubovi narukvica moraju biti meki i glatki kako bi zadovoljili uvjete i kod dugotrajne upotrebe, to uključuje i sve rubove
koji nastaju prilikom skraćivanja narukvice.
3.3. Spajanje – spojevi ne bi smjeli pritiskati kožu.
3.4. Materijal – Narukvica bi trebala biti fleksibilna, glatka, vodootporna, otporna na kemikalije za čišćenje, od materijala koji
omogućava koži da diše i ne izaziva alergije.
4. Uporabljivost
Identifikacijske narukvice mogu biti izdavane i primjenjivane od strane raznovrsnog osoblja, (od medicinskih sestara do administrativnog
osoblja), koje možda nema odgovarajuću edukaciju. Stoga upotreba identifikacijskih narukvica treba biti intuitivna, uključujući način ispunjavanja
narukvice s podacima pacijenta, provjeru podataka, spajanje i odstranjivanje narukvice.
Identifikacijske narukvice trebale bi biti:
4.1. Jednostavne za čišćenje
4.2. Vodootporne i otporne na ostale tekućine ( sapun, deterdžente, gelove, sprejeve, alkohol, sredstva za čišćenje, krv i izlučevine)
4.3. Sigurne i ne spadaju
4.4. Napravljene tako da omogućavaju pacijentima da se peru
4.5. Spremne za jednostavno i brzo korištenje, te rukovanje od strane svog osoblja odgovornog za izdavanje, primjenu i provjeru
identifikacijskih narukvica. Jednostavnost upotrebe treba uključivati: skladištenje, pristup skladištu, ispunjavanje podataka, promjenu
podataka, čitanje i provjeravanje podataka , stavljanje na pacijente (uključujući i odabir ili prilagodbu odgovarajuće veličine), spajanje,
skidanje
4.6. Identifikacijska narukvica ne bi smjela zahvaćati odjeću ili uređaje/ IV puteve. Posebna bi se pozornost trebala obratiti na
spajanje i slobodne rubove
5. Metode za bilježenje parametara za identifikaciju pacijenta
Informacije o pacijentu mogu se na identifikacijsku narukvicu upisivati ručno ili printanjem podataka iz računala. Bez obzira na metodu upisivanja
potrebno je da podaci budu:
5.1. čitljivi
5.2. postojani tijekom cijelog boravka
5.3. lako čitljivi u slučaju doticaja s vodom, kemikalijama ili tjelesnim tekućinama.
Da bi se zadovoljili ti uvjeti nužno je:
5.4. Osigurati prethodno isprintane naljepnice koje odgovaraju veličini identifikacijske narukvice (ako su naljepnice prevelike, omotat
će se oko narukvice, te dio podataka neće biti vidljiv).
5.5. Spojevi bi trebali biti trajni kako bi se osigurala izdržljivost, vodootpornost i jednokratnost.
5.6. Identifikacijske narukvice na koje se podaci upisuju rukom trebale bi biti izdržljive i trajne kako se podaci ne bi svremenom izbrisali.
5.7. Za identifikacijske narukvice na koje se podaci upisuju rukom ne bi trebale biti potrebne posebne kemijske olovke.
6. Prikaz podataka (identifikatori pacijenta)
6.1. Prostor potreban za podatke pacijenta trebao bi biti prilagođen tako da se podaci mogu upisati čitko i jednoznačno.
6.2. Isti raspored i redoslijed informacija, te vrsta informacija koje se upisuju, trebao bi se primjenjivati u cijeloj organizaciji kako bi se
osigurala standardizacija, što bi omogućilo jednostavnije očitavanje informacija i izbjegavanje grešaka.
6.3. Unaprijed definirani prostori za svaki podatak ili unaprijed pripremljen format trebaju poticati standardizaciju (npr. upotreba
naslova ili okvira za svaki podatak, ali bez smanjenja prostora za upisivanje podataka).
6.4. Ako se unaprijed određeni prostori ne koriste, unaprijed isprintane crte mogu olakšati očitavanje, što se posebno odnosi na
identifikacijske narukvice na koje se podaci upisuju rukom.
6.5 Osnovni podaci o pacijentu/identifikatori trebali bi biti ograničeni na: ime, datum rođenja, šifru medicinskog kartona.
6.6. Datum rođenja trebao bi biti zapisan u formatu DD.MM.GGGG.
6.7. Ime i prezime bi trebali biti jasno razlikovani. Prezime bi trebalo biti zapisano velikim štampanim slovima i biti upisano na prvo
mjesto, a potom ime (MARKOVIĆ, Marko).
6.8. Trebalo bi biti dovoljno mjesta za upis dugačkih imena.
6.9. Identifikatori bi trebali biti zapisani fontom koji je veličinom i stilom jednostavan za čitanje. Potrebno je izbjegavati kurziv i
kićene fontove. Trebalo bi upotrebljavati jednostavne fontove bez serifa poput Ariala ili Calibrija. Najmanja veličina fonta bi trebala
biti između 12 i 14 (veličine 2-2,3 mm).
6.10. Crni tekst na bijeloj pozadini osigurava najbolju čitljivost i u slabijim svjetlosnim uvjetima (kao što su odjeli po noći) te kod
osoba slabijeg vida.
7.Nove tehnologije
Identifikacijske narukvice bi trebale omogućavati i implementaciju novih tehnologija, kao što je radiofrekvencijska identifikacija, barkod ili
digitalne fotografije, uz zadovoljavanje i svih prethodnih uvjeta za standardizaciju.
